Navikli smo da u crnogorskim bolnicama i domovima zdravlja doživljavamo sve i svašta. Kao što reklamiraju jedan rijaliti program *Ocekujte neočekivano*. E ovo je gore i strašnije od bilo kog rijalitija. I nema toga za šta se može reći da je neočekivano.
Jedna crnogorska bolnica. Pacijent star 70 godina koji ima problem sa prostatom. Već izvjesno vrijeme nosi i kateter. U bolnici je nekoliko dana radi analiza i priprema za operaciju. Neće u drugu bolnicu, bolju, opremljeniju, kaže: *I ovo ovdje su doktori*. Dani su mu dugi kao godine. Vrijeme sporo prolazi, operacija se stalno odlaže a on sve nestrpljiviji i nervozniji.
Jedne noći u pola 12 dođe po njega medicinski tehnicar sa kolicima. *Idemo đede na snimanje*. Začudi se covjek otkud snimanje u to gluvo doba ali razmišlja da su to doktori, učeni ljudi, znaju šta rade. *Vjerovatno zauzeti preko dana pa koriste noć da budu efikasniji*, pravda on njih u svojim razmišljanjima.
*Đede zavrni nogavicu i sjedi na ovaj sto da ti snimimo koljeno*, prenu ga iz tog razmišljanja glas čovjeka koji radi na rentgenu.
*Zašto koljeno* upita zbunjeno, *mene ne boli koljeno ?*.
*Ajde đede, ajde, nemamo mi vremena da se natežemo sa tobom. Radi šta ti se kaže, znamo mi šta treba*.
I snimiše mu koljeno. A onda ga vratiše u sobu da čitavu noć razmišlja kakva je to čudna veza između koljena i prostate pa se ovo drugo ne može operisati bez snimanja ovog prvog.
Sledećeg jutra u sobu dođe mlada medicinska sestra i donese posudu za urin. Oštrim glasom saopšti da se uzorak urina da odmah jer se šalje na analizu. Pacijent objasni da to nije moguće jer ima kateter ali ona osta pri svome, ostavi posudu i ode. Reče i da će se brzo vratiti a do tad da bude gotovo. Razmišljajući kako da izvede neizvedivo pacijent uze posudu okrećući je u rukama a onda primijeti na njoj potpuno drugo prezime. Shvati da su ga zamijenili sa nekim drugim pacijentom.
Razmišljajući shvati da su mu i koljeno snimali greškom i da neko drugi ko ima taj problem sigurno leži u nekoj sobi čekajući snimanje. A možda će ga i operisati na osnovu tuđeg snimka. Šta ima veze, koljeno k'o koljeno. Pomisli i da je svoje *maler* kredite potrošio i da su dvije zamjene identiteta dovoljne za jedan boravak u bolnici ali nije znao da griješi. Budućnost će ga vrlo brzo demantovati.
*Dobar dan. Okrenite se i pripremite za injekciju*, obrati mu se mladi tehničar istog dana u popodnevnim satima. Opet ne sumnjajući ništa, ubijeđen da je to neka priprema za operaciju on se okrenu i namjesti očekujući ubod igle. U trenutku kada je tehničar vatom natopljenom alkoholom obrisao kožu i prinio iglu u sobu je usplahireno ušla medicinska sestra.
*Ne njemu, ne njemu. Ovom gore do prozora.*, prekide tehničara tren prije uboda igle.
Ovo je već bilo previše i za mirnog i trpeljivog starca. Obuče se , ustade i poče da galami i na sestru i na tehničara koji su se nemušto izvinjavali gledajući da se što prije izgube iz sobe.
Ostade još dva dana u bolnici i otpustiše ga kući bez operacije. Svi koji znaju za gore napisano rekoše *SREĆOM*. Da su ga odveli na operaciju, ko zna, možda bi mu operisali srce.
Jedna crnogorska bolnica. Pacijent star 70 godina koji ima problem sa prostatom. Već izvjesno vrijeme nosi i kateter. U bolnici je nekoliko dana radi analiza i priprema za operaciju. Neće u drugu bolnicu, bolju, opremljeniju, kaže: *I ovo ovdje su doktori*. Dani su mu dugi kao godine. Vrijeme sporo prolazi, operacija se stalno odlaže a on sve nestrpljiviji i nervozniji.
Jedne noći u pola 12 dođe po njega medicinski tehnicar sa kolicima. *Idemo đede na snimanje*. Začudi se covjek otkud snimanje u to gluvo doba ali razmišlja da su to doktori, učeni ljudi, znaju šta rade. *Vjerovatno zauzeti preko dana pa koriste noć da budu efikasniji*, pravda on njih u svojim razmišljanjima.
*Đede zavrni nogavicu i sjedi na ovaj sto da ti snimimo koljeno*, prenu ga iz tog razmišljanja glas čovjeka koji radi na rentgenu.
*Zašto koljeno* upita zbunjeno, *mene ne boli koljeno ?*.
*Ajde đede, ajde, nemamo mi vremena da se natežemo sa tobom. Radi šta ti se kaže, znamo mi šta treba*.
I snimiše mu koljeno. A onda ga vratiše u sobu da čitavu noć razmišlja kakva je to čudna veza između koljena i prostate pa se ovo drugo ne može operisati bez snimanja ovog prvog.
Sledećeg jutra u sobu dođe mlada medicinska sestra i donese posudu za urin. Oštrim glasom saopšti da se uzorak urina da odmah jer se šalje na analizu. Pacijent objasni da to nije moguće jer ima kateter ali ona osta pri svome, ostavi posudu i ode. Reče i da će se brzo vratiti a do tad da bude gotovo. Razmišljajući kako da izvede neizvedivo pacijent uze posudu okrećući je u rukama a onda primijeti na njoj potpuno drugo prezime. Shvati da su ga zamijenili sa nekim drugim pacijentom.
Razmišljajući shvati da su mu i koljeno snimali greškom i da neko drugi ko ima taj problem sigurno leži u nekoj sobi čekajući snimanje. A možda će ga i operisati na osnovu tuđeg snimka. Šta ima veze, koljeno k'o koljeno. Pomisli i da je svoje *maler* kredite potrošio i da su dvije zamjene identiteta dovoljne za jedan boravak u bolnici ali nije znao da griješi. Budućnost će ga vrlo brzo demantovati.
*Dobar dan. Okrenite se i pripremite za injekciju*, obrati mu se mladi tehničar istog dana u popodnevnim satima. Opet ne sumnjajući ništa, ubijeđen da je to neka priprema za operaciju on se okrenu i namjesti očekujući ubod igle. U trenutku kada je tehničar vatom natopljenom alkoholom obrisao kožu i prinio iglu u sobu je usplahireno ušla medicinska sestra.
*Ne njemu, ne njemu. Ovom gore do prozora.*, prekide tehničara tren prije uboda igle.
Ovo je već bilo previše i za mirnog i trpeljivog starca. Obuče se , ustade i poče da galami i na sestru i na tehničara koji su se nemušto izvinjavali gledajući da se što prije izgube iz sobe.
Ostade još dva dana u bolnici i otpustiše ga kući bez operacije. Svi koji znaju za gore napisano rekoše *SREĆOM*. Da su ga odveli na operaciju, ko zna, možda bi mu operisali srce.
☺️☺️
ОдговориИзбриши