Pokušavam da zamislim sebe kako odlazim na odmor u neki drugi grad. Crna Gora, Srbija, Bosna i Hercegovina, nije važno gdje. U tom gradu je velika gužva pa odlučujem da parkiram auto ispred policijske stanice. Tu mu je, računam, sigurno. A i bilo je slobodnih mjesta kad sam stigao. Ali prije nego svog četvorotočkaša ostavim sledećih 10 dana (nisam lud da ga prije toga pomjeram jer ću izgubiti mjesto) moram da uradim još jednu vrlo važnu stvar. Odlazim do najbliže prodavnice i ljubazno tražim da mi daju 4 prazna paketa. *Malo veća, moliću Vas, ako je moguće*, pokušavam da budem što ljubazniji sa prodavačicom kojoj od gužve, vrućine i svakakvih zahtjeva vjerovatno nije do života. Znam da se već pitate šta će mi paketi. I ja bih bio radoznao da ne znam priču, priznajem. Pa, moram da zaštitim gume da ne gore na suncu tih 10 dana. E, pošto sam stavio zaštitu na prozore, pokrio instrument tablu, fino paketima ušuškao gume, aktivirao alarm, obišao oko auta dva kruga da još jednom sve provjerim sad mogu mirne duše da započnem svoj odmor. Pa-pa autiću, vidimo se za deset dana.
Vjerovatno se već pitate šta je sa mnom, kakve ovo gluposti pišem? Ne, ne,niste u pravu. Sve što sam gore napisao dešava se u Herceg Novom, na parkingu rezervisanom za vozila službenika MUP-a.
Pored restriktivnog dijela namijenjenog službenim vozilima postoji i parking koji je namijenjen za vozila službenika koji dolaze na posao. Lijepo iscrtan, obilježen, ima čak i saobraćajni znak koji pokazuje kome je dozvoljeno parkiranje. Ali, ko još gleda a kamo li poštuje saobraćajne znakove? Posebno one koji označavaju neku zabranu. Kršenje pravila je nacionalna disciplina u svim državama Balkana. Valjda nam to ostalo od predaka a bojim se da ćemo mi to ostaviti potomcima. Uvijek vučemo u stranu, protiv sistema, protiv pravila. Teško nas je *utjerati u brazdu*.
Krenem na posao oko 05,30 ujutru, naravno autom. Drugi prevoz i nemam. Dođem do stanice i zaključim da je parking pun auta i da nema više slobodnih mjesta. Čudno, rano je, administracija radi od 07,00 a nas koji radimo od 06.00 nema toliko. Izađem iz kola, prošetam parkingom i imam šta da vidim. PG, PV, BG, ČA, KG, 084-M-??? (Bosna i Hercegovina). Razmišljam, možda smo počeli da izdajemo parking, da zaradimo koji euro, teška su vremena. Ipak, vidim znak zabrane još uvijek stoji, nije znači to.
Dok stojim i razmišljam gdje da parkiram auto u špicu sezone i već počinjem da se nerviram jer ni jedna opcija nije ni najmanje blizu prilazi mi čovjek i pita: *Oprostite, koliko dugo mogu da ostavim auto na ovom parkingu?*
- *Koliko god Vam traje ljetovanje dragi gospodine. Ovo je inače službeni parking, pa ako Vam je po volji, možemo Vašem autu da obezbijedimo i 24-časovnu stražu*.
Čudno me gledao osjetivši neskrivenu ironiju ali i dozu ljutnje u mom glasu. A onda se i on naljuti, uz komentar: *Ovo je strašno, ne mogu ni da parkiram gdje ja hoću*, oštro *komandova* ostatku porodice da sjednu u auto i pod punim gasom ode da traži neki drugi parking.
Ja se parkirah na *njegovo* mjesto.
Vjerovatno se već pitate šta je sa mnom, kakve ovo gluposti pišem? Ne, ne,niste u pravu. Sve što sam gore napisao dešava se u Herceg Novom, na parkingu rezervisanom za vozila službenika MUP-a.
Pored restriktivnog dijela namijenjenog službenim vozilima postoji i parking koji je namijenjen za vozila službenika koji dolaze na posao. Lijepo iscrtan, obilježen, ima čak i saobraćajni znak koji pokazuje kome je dozvoljeno parkiranje. Ali, ko još gleda a kamo li poštuje saobraćajne znakove? Posebno one koji označavaju neku zabranu. Kršenje pravila je nacionalna disciplina u svim državama Balkana. Valjda nam to ostalo od predaka a bojim se da ćemo mi to ostaviti potomcima. Uvijek vučemo u stranu, protiv sistema, protiv pravila. Teško nas je *utjerati u brazdu*.
Krenem na posao oko 05,30 ujutru, naravno autom. Drugi prevoz i nemam. Dođem do stanice i zaključim da je parking pun auta i da nema više slobodnih mjesta. Čudno, rano je, administracija radi od 07,00 a nas koji radimo od 06.00 nema toliko. Izađem iz kola, prošetam parkingom i imam šta da vidim. PG, PV, BG, ČA, KG, 084-M-??? (Bosna i Hercegovina). Razmišljam, možda smo počeli da izdajemo parking, da zaradimo koji euro, teška su vremena. Ipak, vidim znak zabrane još uvijek stoji, nije znači to.
Dok stojim i razmišljam gdje da parkiram auto u špicu sezone i već počinjem da se nerviram jer ni jedna opcija nije ni najmanje blizu prilazi mi čovjek i pita: *Oprostite, koliko dugo mogu da ostavim auto na ovom parkingu?*
- *Koliko god Vam traje ljetovanje dragi gospodine. Ovo je inače službeni parking, pa ako Vam je po volji, možemo Vašem autu da obezbijedimo i 24-časovnu stražu*.
Čudno me gledao osjetivši neskrivenu ironiju ali i dozu ljutnje u mom glasu. A onda se i on naljuti, uz komentar: *Ovo je strašno, ne mogu ni da parkiram gdje ja hoću*, oštro *komandova* ostatku porodice da sjednu u auto i pod punim gasom ode da traži neki drugi parking.
Ja se parkirah na *njegovo* mjesto.
Коментари
Постави коментар