Evropsko prvenstvo u mini-fudbalu, Igalo, novembar 2014 god.
Crna Gora-Njemačka, utakmica za ulazak u polu-finale prvenstva. Puna dvorana, ogromna energija i želja da se pobijedi. Desetak njemačkih navijača stoji u prvom redu, pomiješani sa ostalima.
Sviraju se himne. Svi u dvorani ustaju, razvijaju se zastave, šalovi, neki i pjevaju. Ima li ljepšeg osjećaja od toga da stojiš ispod svoje zastave i slušaš himnu svoje države? Taj osjećaj ponosa, snage, energije, prip...adnosti je teško opisati.
Počinje utakmica i atmosfera je sve vrelija. Naši igraju dobro, stvaraju šanse ali i promašuju. Posle nekoliko minuta kroz mnoštvo glasova koji navijaju za Crnu Goru i razočarano negoduju svaki put kad naši promaše, negdje 2 reda iza mene čujem glas koji navija za Njemačku. Ali ne na njemačkom nego na čistom, najčistijem srpskom jeziku. Ne mogu da vjerujem. Pitam brata koji sjede do mene čuje li on isto ili se meni učinilo zbog velike gužve i buke? Na trenutak sam se ponadao da će mi reći da nisam u pravu ali on na žalost potvrdi postojanje ovog *domaćeg izdajnika*. Razmišljam da se okrenem i vidim ko je ali ipak odustajem od te ideje. Znajući sebe nebih izdržao a da mu ne kažem par riječi a to bi onda moglo da ode u neželjenom pravcu.
Ej, u sred svoje rođene države ti navijaš protiv nje. Pa ovo je samo fudbal druže, šta bi radio da su ozbiljnije stvari u pitanju? Da ti isti Njemci (ili neko drugi, tebi je izgleda svejedno, samo da nisu tvoji) dođu u nekim drugim *dresovima* Vjerovatno klao, palio, ubijao.
Koliko čovjek može (ili mora) da bude bolestan, zadojen mržnjom, ozlojeđen, pakostan, da bi mrzio svoju državu?
Možemo mi da volimo ili ne volimo političare, njihove odluke i mišljenja ali bi država trebala da bude izvan i iznad svega toga. Politika i političari su prolazni, država je vječna
Sviraju se himne. Svi u dvorani ustaju, razvijaju se zastave, šalovi, neki i pjevaju. Ima li ljepšeg osjećaja od toga da stojiš ispod svoje zastave i slušaš himnu svoje države? Taj osjećaj ponosa, snage, energije, prip...adnosti je teško opisati.
Počinje utakmica i atmosfera je sve vrelija. Naši igraju dobro, stvaraju šanse ali i promašuju. Posle nekoliko minuta kroz mnoštvo glasova koji navijaju za Crnu Goru i razočarano negoduju svaki put kad naši promaše, negdje 2 reda iza mene čujem glas koji navija za Njemačku. Ali ne na njemačkom nego na čistom, najčistijem srpskom jeziku. Ne mogu da vjerujem. Pitam brata koji sjede do mene čuje li on isto ili se meni učinilo zbog velike gužve i buke? Na trenutak sam se ponadao da će mi reći da nisam u pravu ali on na žalost potvrdi postojanje ovog *domaćeg izdajnika*. Razmišljam da se okrenem i vidim ko je ali ipak odustajem od te ideje. Znajući sebe nebih izdržao a da mu ne kažem par riječi a to bi onda moglo da ode u neželjenom pravcu.
Ej, u sred svoje rođene države ti navijaš protiv nje. Pa ovo je samo fudbal druže, šta bi radio da su ozbiljnije stvari u pitanju? Da ti isti Njemci (ili neko drugi, tebi je izgleda svejedno, samo da nisu tvoji) dođu u nekim drugim *dresovima* Vjerovatno klao, palio, ubijao.
Koliko čovjek može (ili mora) da bude bolestan, zadojen mržnjom, ozlojeđen, pakostan, da bi mrzio svoju državu?
Možemo mi da volimo ili ne volimo političare, njihove odluke i mišljenja ali bi država trebala da bude izvan i iznad svega toga. Politika i političari su prolazni, država je vječna
Коментари
Постави коментар