Crnogorski premijer Milo Đukanović je, kako prenose mediji, Gavrila Principa nazvao teroristom a ubistvo austrijskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda 1914 god. u Sarajevu terorističkim činom.
Ne želeći da ulazim u analizu društvenih, političkih, socijalnih ili bilo kojih drugih prilika tog perioda postavljam sasvim logično i jednostavno pitanje: Da li je terorizam ubiti okupatora? Da li je Gavrilo Princip čija je porodica vjekovima živjela na ovim prostorima terorista zato što je ubio čovjeka koji mu je okupirao domovinu? Da li Gavrilo Princip (i svi ostali) imaju pravo da žive u slobodi ili su dužni da trpe nečiji jaram? Zar se sloboda ne propovijeda kao najuzvišenije i najdragocenije pravo čovjeka? Ko onda ima pravo da mu uskraćuje pravo na borbu i san o slobodi?
Ako ipak uzmemo da je premijer u pravu onda ćemo vidjeti među našim precima sve teroristu do teroriste. Logikom premijerovog razmišljanja i Miloš Obilić je bio terorista. Danilo I, Petar I i Petar II Petrović, Kralj Nikola, Serdar Janko Vukotić i borci na Mojkovcu 1916 godine. Svi su oni u različitim preriodima istorije braneći svoja vjekovna ognjišta od okupatora i osvajača ubijali njihove vojnike i vojskovođe. A kakva je razlika između običnog vojnika koga je ubio Crnogorac na Mojkovcu i prestolonaslednika koga je ubio Princip u Sarajevu? Nikakva, život je život. Da li onda i oni zaslužuju da ih neko nazove teroristima?
Ko smo onda mi, šta smo i čiji smo? Ne prihvatam ovakvo razmišljanje pa makar dolazilo i od premijera.
P.S
Znam da će mi mnogi reći da nisam ovo morao ili trebao da pišem. Da bi za mene možda bilo bolje. Da je neke stvari bolje prećutati. Na žalost ili možda na sreću, nisam takav. Ne mogu da ćutim. Imam potrebu da kažem svoje mišljenje. Ono što ne volim jesu ljudi koji nemaju svoje mišljenje. Nije bitno kakvo je, bitno je da ga imaju. Takvi pak biraju da žive kao miševi, čitavog života gledajući na koju stranu vjetar duva.
Neću. Ne želim. Odbijam da živim tako.
Ne želeći da ulazim u analizu društvenih, političkih, socijalnih ili bilo kojih drugih prilika tog perioda postavljam sasvim logično i jednostavno pitanje: Da li je terorizam ubiti okupatora? Da li je Gavrilo Princip čija je porodica vjekovima živjela na ovim prostorima terorista zato što je ubio čovjeka koji mu je okupirao domovinu? Da li Gavrilo Princip (i svi ostali) imaju pravo da žive u slobodi ili su dužni da trpe nečiji jaram? Zar se sloboda ne propovijeda kao najuzvišenije i najdragocenije pravo čovjeka? Ko onda ima pravo da mu uskraćuje pravo na borbu i san o slobodi?
Ako ipak uzmemo da je premijer u pravu onda ćemo vidjeti među našim precima sve teroristu do teroriste. Logikom premijerovog razmišljanja i Miloš Obilić je bio terorista. Danilo I, Petar I i Petar II Petrović, Kralj Nikola, Serdar Janko Vukotić i borci na Mojkovcu 1916 godine. Svi su oni u različitim preriodima istorije braneći svoja vjekovna ognjišta od okupatora i osvajača ubijali njihove vojnike i vojskovođe. A kakva je razlika između običnog vojnika koga je ubio Crnogorac na Mojkovcu i prestolonaslednika koga je ubio Princip u Sarajevu? Nikakva, život je život. Da li onda i oni zaslužuju da ih neko nazove teroristima?
Ko smo onda mi, šta smo i čiji smo? Ne prihvatam ovakvo razmišljanje pa makar dolazilo i od premijera.
P.S
Znam da će mi mnogi reći da nisam ovo morao ili trebao da pišem. Da bi za mene možda bilo bolje. Da je neke stvari bolje prećutati. Na žalost ili možda na sreću, nisam takav. Ne mogu da ćutim. Imam potrebu da kažem svoje mišljenje. Ono što ne volim jesu ljudi koji nemaju svoje mišljenje. Nije bitno kakvo je, bitno je da ga imaju. Takvi pak biraju da žive kao miševi, čitavog života gledajući na koju stranu vjetar duva.
Neću. Ne želim. Odbijam da živim tako.
Коментари
Постави коментар