Albanci koji su sinoć na fudbalskoj utakmici Srbija-Albanija izazvali incident i prekid utakmice pušteni na slobodu i već su napustili Srbiju. Da li pod pritiskom sa zapada ili ne u ovom trenutku je potpuno nebitno.
Srbi su , po ko zna koji put, pljunuli na sebe. Pokazali koliko su nemoćni, jadni, bijedni i čemerni, koliko su u stanju da se saginju i ponižavaju. I tom ponižavanju izgleda ,na žalost, nema kraja. Uvijek nove ucjene, novi zahtjevi, nova sramota.
Dragi moji Srbi, Duklja, Zeta, Raška su postojale i gradile civilizaciju kad se za Ameriku nije ni znalo da postoji. A danas nam oni ,na žalost, drže lekcije iz demokratije. Oni koji su pobili skoro sve Indijance i oteli im zemlju a ostatak zatvorili u rezervate. Oni čija je polovina stanovništva stigla u Ameriku kao robovi. Druga polovina su potomci kurvi, kockara, ubica i lopova koji su protjerani iz Evrope jer ovdje nije bilo mjesta u zatvorima. A vi ste spremni da sve to zaboravite i pljunete ne samo na svoje pretke već i na sebe. Kao da po svaku cijenu želite da dokažete da ste vi gori čak i od njih.
Pitam se gdje vam je ponos? Gdje vam je dostojanstvo? Gdje je vaša granica trpljenja? Da li ona uopšte postoji ili ste spremni da se ponižavate ma koliko to trebalo. Taman kad pomislim da više ne može vi me iznenadite i pokažete suprotno.
Da li vas je danas makar malo sramota?
Коментари
Постави коментар