Gledam televiziju, čitam novine, pitam ljude da li su i oni čuli i pročitali, možda se meni samo učinilo. Ne vjerujem ni rođenim očima ni rođenim ušima. To je već zabrinjavajuće stanje kad uspiju da vas dovedu u tu fazu. A siguran sam da nisam jedini koji se tako osjeća u Crnoj Gori ovih dana.
Događa se ono što je do prije samo nekoliko dana bilo nezamislivo, spaja se ono što je izgledalo nespojivo, udaljeno kao Južni I Sjeverni pol, priča se o nečemu što je do skoro bila jeres I pomisliti a ne izgovoriti.
Rađa se ljubav između Crnogorsko primorske mitropolije Srpske pravoslavne crkve (čitaj: Mitropolita Amfilohija) i crnogorske vlasti (čitaj: Mila Đukanovića).
Ne znam od koga da počnem od njih dvojice, nekako mi se čine isti. Toliko su se trudili da nam u prethodnom periodu od nekih 20-ak godina zagorčaju život, da međusobnim spletkama, optužbama, prozivanjima podijele narod.
Jedan je bacao kletve I pozivao da se "svi Dukljani zakucaju za Vezirov most", drugi je uzvraćao silom, prekršajnim prijavama i sudom. Jedan je bio siguran u svoju poziciju u Crnoj Gori ali je htio i parče većeg kolača ali se to izjalovilo i ostade u Crnoj Gori. Ovaj drugi je , da bi pokazao ko je gazda i da mu se može, u Crnu Goru doveo raščinjenog sveštenika da bi osnovao Crnogorsku pravoslavnu crkvu. I osnovaše je kao nevladinu organizaciju sa sjedištem u privatnoj kući na Cetinju !!! Prijavu o osnivanju i registraciju im uredno ovjeri Stanica policije na Cetinju !!! Toliko su nas izbezumili da vise ne znamo ni ko smo, ni šta smo, ni odakle smo. Dva rođena brata, jedan Crnogorac a drugi Srbin, eto to je "proizvod" ove dvojice vođa, jednog duhovnog a drugog svetovnog.
20 i nešto godina je trajalo njihovo trvenje, nisu birali ni riječi ni sredstva u međusobnom obračunu a onda od jednom nevjerovatan preokret. Ovaj prvi je svjestan da dalje od Crne Gore ne može, ovaj drugi je još svjesniji da mu ovaj prvi treba. I eto ljubavi. Iz računa i interesa svakako, niste valjda pomislili da je nešto drugo u pitanju. Čini mi se da nema televizije i novina gdje ovaj prvi u zadnjih par dana nije izjavio da je on Crnogorac, Moračanin, da je crnogorska nezavisnost za njega gotova stvar i da je on tu da služi i sluša volju naroda. Ni ovaj drugi ne osta dužan već odmah požuri da se revanšira porukom upućenom Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi da vise ne traži pomoć od države nego da pomogne sama sebi. Ruka ruku mije. Ja tebi serdare ti meni vojvodo. Nebi me začudilo da se uskoro ustanovi kako ona registracija iz policije nije urađena "na zakonom propisan način".
Očekujem da u novinama uskoro vidim sliku kako ova dvojica vidno raspoloženi I nasmijani prijateljski razgovaraju.
Čudima nikad kraja, Crna Gora je ovo.
Događa se ono što je do prije samo nekoliko dana bilo nezamislivo, spaja se ono što je izgledalo nespojivo, udaljeno kao Južni I Sjeverni pol, priča se o nečemu što je do skoro bila jeres I pomisliti a ne izgovoriti.
Rađa se ljubav između Crnogorsko primorske mitropolije Srpske pravoslavne crkve (čitaj: Mitropolita Amfilohija) i crnogorske vlasti (čitaj: Mila Đukanovića).
Ne znam od koga da počnem od njih dvojice, nekako mi se čine isti. Toliko su se trudili da nam u prethodnom periodu od nekih 20-ak godina zagorčaju život, da međusobnim spletkama, optužbama, prozivanjima podijele narod.
Jedan je bacao kletve I pozivao da se "svi Dukljani zakucaju za Vezirov most", drugi je uzvraćao silom, prekršajnim prijavama i sudom. Jedan je bio siguran u svoju poziciju u Crnoj Gori ali je htio i parče većeg kolača ali se to izjalovilo i ostade u Crnoj Gori. Ovaj drugi je , da bi pokazao ko je gazda i da mu se može, u Crnu Goru doveo raščinjenog sveštenika da bi osnovao Crnogorsku pravoslavnu crkvu. I osnovaše je kao nevladinu organizaciju sa sjedištem u privatnoj kući na Cetinju !!! Prijavu o osnivanju i registraciju im uredno ovjeri Stanica policije na Cetinju !!! Toliko su nas izbezumili da vise ne znamo ni ko smo, ni šta smo, ni odakle smo. Dva rođena brata, jedan Crnogorac a drugi Srbin, eto to je "proizvod" ove dvojice vođa, jednog duhovnog a drugog svetovnog.
20 i nešto godina je trajalo njihovo trvenje, nisu birali ni riječi ni sredstva u međusobnom obračunu a onda od jednom nevjerovatan preokret. Ovaj prvi je svjestan da dalje od Crne Gore ne može, ovaj drugi je još svjesniji da mu ovaj prvi treba. I eto ljubavi. Iz računa i interesa svakako, niste valjda pomislili da je nešto drugo u pitanju. Čini mi se da nema televizije i novina gdje ovaj prvi u zadnjih par dana nije izjavio da je on Crnogorac, Moračanin, da je crnogorska nezavisnost za njega gotova stvar i da je on tu da služi i sluša volju naroda. Ni ovaj drugi ne osta dužan već odmah požuri da se revanšira porukom upućenom Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi da vise ne traži pomoć od države nego da pomogne sama sebi. Ruka ruku mije. Ja tebi serdare ti meni vojvodo. Nebi me začudilo da se uskoro ustanovi kako ona registracija iz policije nije urađena "na zakonom propisan način".
Očekujem da u novinama uskoro vidim sliku kako ova dvojica vidno raspoloženi I nasmijani prijateljski razgovaraju.
Čudima nikad kraja, Crna Gora je ovo.
Коментари
Постави коментар