Kažu da je smrt najsigurniji biznis. Ljudi moraju da umiru, tu nema ni lijeka ni dileme. Pogrebna preduzeća trljaju ruke kad na zadnjim stranama novina vide "gužvu". Ali još neko ima nos za biznis, još neko je našao način das zaradi na tuđjoj nesreći.
JP "Parking servis"-Herceg Novi. Stari lešinari. Njihov parking se nalazi na 100 metara od gradskog groblja na Savini i uvijek su rampe podignute, ljudi slobodno parkiraju svoja vozila, bez plaćanja, jer nema nikoga ko bi naplaćivao parking. I nikad nema gužve, po 7-8 auta u isto vrijeme, najviše. Rekao bi čovjek da je to ponašanje društveno odgovorne firme koja želi da da svoj doprinos i pomogne sugrađanima u vremenu ekonomske krize. I to traje sve dok neko ne umre. Tačnije dok ne umre neko ko se sahranjuje na pomenutom, obližnjem groblju. Odmah se stvori radnik, rampe se spuštaju i počinje naplata. A gotovo svi koji idu na groblje moraju doći na taj parking, drugog mjesta da se ostavi auto nema. Auta puno, pare se slažu a niko se ne buni, obaveza je obaveza, na sahranu se mora, ko bi se bunio još zbog parkinga. I sve to ide tako dok se tužna ceremonija ne završi. Čim pokojnika spušte u onih 2 kvadrata mijenja se i stanje na parkingu. Tačnije, vraća se na staro. Rampe se dižu, radnik netragom nestaje, navali narode parking je besplatan. Do sledeće sahrane.
JP "Parking servis"-Herceg Novi. Stari lešinari. Njihov parking se nalazi na 100 metara od gradskog groblja na Savini i uvijek su rampe podignute, ljudi slobodno parkiraju svoja vozila, bez plaćanja, jer nema nikoga ko bi naplaćivao parking. I nikad nema gužve, po 7-8 auta u isto vrijeme, najviše. Rekao bi čovjek da je to ponašanje društveno odgovorne firme koja želi da da svoj doprinos i pomogne sugrađanima u vremenu ekonomske krize. I to traje sve dok neko ne umre. Tačnije dok ne umre neko ko se sahranjuje na pomenutom, obližnjem groblju. Odmah se stvori radnik, rampe se spuštaju i počinje naplata. A gotovo svi koji idu na groblje moraju doći na taj parking, drugog mjesta da se ostavi auto nema. Auta puno, pare se slažu a niko se ne buni, obaveza je obaveza, na sahranu se mora, ko bi se bunio još zbog parkinga. I sve to ide tako dok se tužna ceremonija ne završi. Čim pokojnika spušte u onih 2 kvadrata mijenja se i stanje na parkingu. Tačnije, vraća se na staro. Rampe se dižu, radnik netragom nestaje, navali narode parking je besplatan. Do sledeće sahrane.
Коментари
Постави коментар